Spomenik borcima za mir i slobodu u BiH

Teška – više od šest kilograma! Fotografija – 2614! Stranica – 1184! Slova – gotovo milijun! Poglavlja – petnaest! Obuhvaćeno ratnih dana – 1860! Impresivne su to brojke fotomonografije jednostavno naslovljene upravo – 1860, kapitalnog, možemo kazati – životnog djela Joze Pavkovića, dugogodišnjeg urednika Večernjeg lista u BiH, novinara, fotoreportera, čije su ratne priče – nastajale kroz fotoobjektiv tih gotovo dvije tisuće ratnih dana – napokon ukoričene na jednome mjestu, kao spomenik onima koji su stvarali slobodu i zalog za budućnost naraštajima koji dolaze. Jozine su priče koje je doživljavao i proživljavao na ratom zarobljenim točkama Herceg-Bosne upravo kroz fotografije dobile svoju dodanu vrijednost. Na njima – uhvaćena povijest, zabilježene tuge i radosti, suze i osmijesi, ljudi, događaji, svakodnevica zagrljena ratom…

Promocija u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru / Snimio Denis Kapetanović / PIXSELL

Upravo u ozračju obilježavanja Dana Hrvatske Republike Herceg Bosne, njezine 33. obljetnice, u prepunome Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, ova je fotomonografija, objavljena u nakladi Vijeća Matice hrvatske u BiH uz sunakladništvo Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, doživjela svoje prvo predstavljanje.

Podnaslov – Od početka rata u BiH u Uništima 10. svibnja 1991. do uspostave mira šest mjeseci nakon Daytonskog sporazuma – sugerira vremenski obuhvat ovoga djela. Podsjetio je autor tako na ratnu 1991. kada je, 10. dana mjeseca svibnja, napadom srbijanskog agresora na hrvatsko selo Uništa u općini Bosansko Grahovo, krenula ratna avet. Rat je, povjesnice kažu, završio 180 dana nakon Daytonskog sporazuma. Bilo je to vrijeme razmjene teritorija i povlačenja vojske i teškoga naoružanja s prvih crta. Jasno ističe Pavković – 1860 je dana između ta dva nadnevka!

Uvod u promociju bio je obraćanje ministra obrane i potpredsjednika Vlade  Republike Hrvatske Ivana Anušića koji je naglasio da je „našem narodu u BiH potrebna snažna potpora“ te da Pavkovićeva knjiga ne govori samo o ratnim stradanjima, nego i o borbi za slobodu i politički opstanak Hrvata.

Jozo Pavković skupio je svoje ratne fotografije
i reportaže u opsežnu fotomonografiju

„Ovaj se prostor mora štititi i obraniti u interesu hrvatskoga naroda i na politički i svaki drugi način, a to možemo učiniti samo zajedno… Zajedno smo uspjeli pobijediti JNA. Hrvatska je uspjela stvoriti svoju neovisnost, a danas je snažan saveznik i partner BiH. Jedan smo narod i naša je, ne samo ustavna nego i ljudska obveza pomagati Hrvatima u BiH“, poručio je Anušić.

Predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović, navodeći upravo monumentalne brojke koje ovu knjigu čine takvom kakva jest, kazao je da ju je Pavković darovao svima nama kao „dio kulture sjećanja“.

„Svojom je bogatom građom ova monografija i znanstveni uradak koji će poslužiti kao iznimna arhivska građa svima koji će u budućnosti istraživati Domovinski rat. Svaka od ovih fotografija i stranica knjige vratit će vas na trenutak u iznimno vrijeme iskušenja, ali i dane ponosa i slave našega naroda“, izjavio je te se osvrnuo i na povijesni kontekst u kojem je stvarana Herceg-Bosna te na poslijeratno vrijeme.

„Kako dolaze nove obljetnice, svjesni smo značenja Herceg-Bosne. Sve njezine institucije očuvao je hrvatski narod – od Posavine, preko Središnje Bosne do Hercegovine te ih kao takve utkao u daytonsku BiH.“

Predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH akademik Mladen Bevanda kazao je da smo, što vrijeme više odmiče, svjesniji važnosti i zasluga Herceg-Bosne i HVO-a za opstanak BiH i hrvatskoga naroda u dramatičnom povijesnom razdoblju, a Pavkovićevu je knjigu ocijenio remek-djelom.

Za predsjednika Matice hrvatske Damira Zorića nema dvojbe: golema snaga i vrijednost ove knjige leži u neoborivim činjenicama. Zorić naglašava kako ona nije još jedno subjektivno viđenje, „nije pisana, ona je doživljena i proživljena“. Istaknuvši kako Pavkovićevo djelo nadilazi klasična, subjektivna viđenja, kazao je kako je istina te knjige satkana od činjenica, ne dojmova.

Sam je autor, prepun emocija, kazao: „Ova je knjiga spomenik onima koji su se borili za mir i slobodu, logorašima, prognanicima, majkama koje su s djecom odlazile u nepoznato i starcima koji su zaključavali vrata ne znajući hoće li se ikada vratiti. Pamtim umorne ratnike nakon borbi i neprospavanih noći, djecu koja su se igrala među ruševinama, uplašene oči žena u skloništima i bolnicama, i onu gromoglasnu tišinu nakon granatiranja, kada ljudi u dimu traže one koji su do maloprije živi stajali pokraj
njih.“

Fotografije i tekstovi, prisjetio se, nastajali su na najtežim ratištima – od Dinare i Mostara do Uskoplja, Sarajeva, Hercegovine, Bosne i Posavine. Bio je, kaže, u gotovo svakom dijelu BiH gdje žive Hrvati, ali i u muslimansko-bošnjačkim enklavama gdje je svjedočio i njihovim patnjama, posebno se prisjetivši Sarajeva.

Dotaknuo se i današnjih odnosa u BiH, naglasivši kako smatra da bi obnova bošnjačko-hrvatskog partnerstva mogla biti važnija od pobjede bilo koje strane, što nipošto ne znači odustajanje od vlastitih interesa.

Istaknuo je na koncu da njegovih 1860 ratnih dana nije završena priča. Još na nju nije stavio točku. Tek je uvod, kaže, u ono što je nazvao – 11.000 dana postdaytonskog mira.